
Ivan Crnojevic
je dvije godine nakon podizanja dvora, 1484. godine dovrsio na
Cipuru svoju cuvenu zaduzbinu - Crnojevica manastir u koji je
preseljena mitropolija sa Vranjine Zetske. Godine 1692. manastir su
do temelja razrusili turski osvajaci (skadarski pasa Sulejman
Busatlija) i o njegovom tadasnjem izgledu postoje dva dokumenta:
Gravire iz cetinjskog Oktoiha i jedan plan mletackog inzenjera
Barbieria. Po rekonstrukciji, manastirski kompleks je zauzimao
povrsinu od 1 400 m2. Bio je opkoljen rovovima ispunjenim
vodom i odbrambenim zidom sa 62 puskarnice. Unutar zidina su se
prostirali konaci, manja crkva Sv. Petra, i velika bazilika Sv.
Bogorodice, koja je bila okruzena trijemom sa 18 stubova.
Manastir
je obnovio rodonacelnik loze Petrovica – Vladika
Danilo
na drugom lokalitetu – mjestu dvora Crnojevica. Osim dijela
materijala sa starog manastira, prenijeta je i ploca sa drzavnim
grbom Crnojevica. Nakon obnavljanja, u toku XVIII v. nekoliko puta
je bio rusen i spaljivan. Kompleks Manastira je u stvari grad –
tvrdjava u malom. Pocetkom XVIII v. podignuta je crkva, celije,
trpezarija i kula-zvonik. Vise puta adaptiran i dogradjivan,
sadasnji izgled kompaktnog jezgra dobija od 1925.-1927.godine.
Jezgro
cini crkva Rodjenja Bogorodice, jednobrodna gradjevina skromnih
dimenzija. Manastir je dobio ime po Sv. Petra Cetinjskom. U
manastirskom kompleksu se nalazi i njegova celija isposnica. Juzno
od crkve su dvospratni konaci sa arkadnim vijencima. Do njih je u
tzv. Njegosevom konaku smjestena riznica manastira, po bogatstvu
jedna od najvaznijih institucija te vrste u Crnoj Gori. U samom
dvoristu se nalazi rekonstruisano gumno, koje je