Manastir Moraca je jedan od najmonumentalnijih pravoslavnih srednjovjekovnih  spomenika Crne Gore. Podignut je na desnoj obali Morace, u prosirenom dijelu kanjona, na prirodnoj zaravni slikovitog pejzaza. Moracki hram je podigao 1252 godine Stefan, sin kralja Vukana, a unuk Nemanjin, sto se spominje kao natpis u nadvratniku zapadnog portala.

Manastirski kompleks se sastoji od saborne crkve Uspenja Bogorodice, male crkve Svetoga Nikole i zgrada konaka. Porta manastira opasana je visokim zidom sa dvije kapije. Saborna crkva je velika jednobrodna gradjevina gradjena u stilu raskih crkava, sa polukruznom apsidom, bocnim pjevnicama i kupolom i za razliku od crkava gradjenih u primorskom stilu, zidovi su joj omalterisani. Uz naos je sagradjena prostrana priprata. Glavni portal je uradjen u romanickom stilu.

Pored arhitekture, posebnu znamenitost manastira Moraca predstavlja njegov zivopis. Od prvobitnog slikarstva iz XIII vijeka sacuvan je samo manji dio u djakonikonu, gdje se manumentalnoscu i snagom izraza izdvajaja 11 kompozicija iz zivota proroka Ilije. Snaga i monumentalnost tog slikarstva nadmasuje sve sto je kod nas u XIII v, prije Sopocana naslikano u fresko-slikarstvu. Ostali dio zivopisa stradao je u prvoj polovini XVI vijeka kada su manastir opustosili Turci i odnijeli olovni krov.

U prvoj polovini XVII vijeka u oslikavanju manastira ucestvuju poznati slikari-pop Strahinja iz Budimlja, Georgije Mitrofanovic i posebno majstor Kozma, koji 1639. g. islikava malu crkvu Svetoga Nikole. Isti majstor je islikao i vecinu ikona na velikom, bogato izrezbarenom ikonostasu.

Od nekada bogate manastirske riznice,danas je ostalo sacuvano svega nekoliko znacajnih obrednih predmeta i bogosluzbenih knjiga, medju kojima se nalazi i primjerak Oktoiha prvoglasnika. Jedan od umjetnickih bisera manastirske crkve su vrata priprate i naosa. Spadaju medju najljepse i najmastovitije primjerke umijeca kostane intarzije u drvetu.