Vjekovi surove borbe za opstanak ostavili su na prostorima Crne Gore svoj  zapis u velikom broju sakralnih gradjevina. Ziveci svoj mucenicki zivot, Crnogorac je vecinom zavisio od cudi mora, sunca, posne zemlje ili sile neprijatelja. Kad vec nije bio obasut zemaljskim blagom, on se dusom priklanjao vjeri.

Gradio je bogomolje kao zaduzbine ili kao monaski dug Bogu. Najcesce skromne po velicini, one su bile odraz njegovog shvatanja sudbine kao bozje volje i sopstvenog truda da je slijedi. Kada bi mogle da svijetle nocu, tlo Crne Gore cinilo bi se kao  gusto posuto  zvijezdama.

Na ovom podrucju narodi Crne Gore su vjekovima ispovijedali tri konfesije: pravoslavnu, katolicku i islamsku.

Njihova istorija je duga  vjekovima i ispunjena je periodima mirnog suzivota, saradnje i postovanja razlicitosti, ali je i poput istorije ostalih evropskih naroda imala svoje  krvave periode  medjusobnih sukoba. Istorija ovih prostora ostavila je poruku da se na ovako malom geografskom prostoru, uprkos nacionalnim i vjerskim razlikama i problemima, zivot naroda sve tri konfesije moze odrzati u zajednistvu i da je tlo Crne Gore zajednicka sudbina, od Boga data.